Uzgoj i sadnja višnje – rezidba, zaštita, prinos, isplativost, otkup

Iako njihov kiselkast ukus ne vole svi, višnje (Prunus cerasus) poseduju skoro zadivljujuća svojstva (kada je naše zdravlje u pitanju) koja prevazilaze našu najluđu maštu. Istraživanja su pokazala da konzumiranje svežih sirovih višanja može pomoći u lečenju širokog opsega medicinskih stanja. Ovo voće sadrži kako antimikrobna i antiupalna jedinjenja, tako i moćne antioksidanse.

Antioksidansi u višnjama, zajedno sa antiupalnim jedinjenjima, veruje se, igraju ključnu ulogu u prevenciji kancera. Štaviše, višnje pomažu u prevenciji drugih oblika hroničnih oboljenja kao što su koronarne srčane bolesti, katarakta ili moždani udar i pomažu u smanjenju visokog krvnog holesterola i ukupnih inflamacionih nivoa u telu. Dobar sadržaj vitamina i minerala čini ih dobrom hranom sa svojstvima koja pružaju energiju.

Plodovi višnje su okrugli, mesnati i sočni i imaju veličinu trešanja, sa okruglom, svetlom košticom u sredini i mekom, tankom obično tamnocrvenom kožicom. Žute ili narandžaste višnje takođe postoje.

Kao i kod svih voćaka i povrća, boja je važan indikator sastojaka i antioksidanasa. Na primer, dok su crvene višnje pune antocijanina, žute i narandžaste sorte imaju malo ovog sastojka, ali zato imaju više karotena. Drvo ima šiljate, pomalo izdužene zelene listove i obično spuštene grane zbog teških grupacija plodova koji vuku grane ka zemlji.

Višnje su kiselog ukusa. Što je kiselije voće, to je zdravije. Dok je priprema pite od višanja jedan od najboljih načina da uživamo u njihovom ukusu, jedini način da u potpunosti iscrpimo sva njihova svojstva jeste da ih jedemo u svežem obliku, direktno ih ubirući sa drveta (naravno ako znamo da nisu tretirane pesticidima).

Na kraju, konzumiranje pune šake svežih višanja može vam dati pomalo suv osećaj u ustima, a mogu vam i zubi postati pomalo osetljivi. Zbog toga neki ljudi preliju višnje medom i tako ih jedu.

Višnje poboljšavaju san. Višnje su dobar izvor melatonina, hormona koji je izveden iz esencijalne aminokiseline poznate kao triptofan. Melatonin je odgovoran za spavanje i pomaže nam da odredimo vreme kada odlazimo u krevet uveče. Iz ovog razloga, višnje se koriste kao suplement za ljude koji pate od poremećaja sna kao što su insomnija i poremećen san. Međutim, nikada ne možete znati šta sve kupujete kada uzimate suplemente u apoteci, pa je najbolje da melatonin uzimate direktno iz prirodnih, svežih višanja, ili iz paradajza. Takođe, melatonin možete dobiti i ako ispijate čaj od kantariona.

Višnje štite od oksidativnog stresa. Višnje su prepune moćnih antioksidanata koje znamo pod imenom antocijanini. U principu, antocijanini su prirodni biljni pigmenti koji su odgovorni za crvenu, plavu ili ljubičastu nijansu biljaka svih vrsta. Antocijanini daju višnjama njihovu tamnu crvenu boju, ali nude i antioksidansnu zaštitu ćelijama i našoj DNK, sprečavajući slobodne radikale da se nagomilavaju i da vode oboljenju od kancera, kao i srčanim udarima ili drugim oblicima hroničnih bolesti. Drugi moćni antioksidans koji se nalazi u višnjama je kvercetin, potom su tu i vitamini A i C, melatonin i beta-karoten.

Smanjuju inflamaciju. Prema nekim istraživanjima, višnje poseduju skoro zadivljujuće antiupalne aktivnosti, koje se mogu uporediti sa aspirinom. Ljudi koji pate od čira na želucu ili koji su osetljivi na nesteroidne antiupalne lekove, trebalo bi da uzimaju višnje kako bi ostvarili neke dugoročne rezultate. Dobiće isti efekat kao da uzimaju aspirin. Tokom vremena, svakodnevna konzumacija višanja trebalo bi da pomogne kod bolova u mišićima i zglobovima i da poboljša bolna stanja kao što su artritis ili reumatizam. Ima li čega boljeg od prirodnog leka protiv bolova?

Višnje snižavaju nivo holeterola u krvi i pomažu kod koronarnih srčanih oboljenja i katarakte. Višnje su bogat izvor kvercetina, flavonoida i prirodnog biljnog pigmenta koji se koristi u lečenju ateroskleroze, visokog nivoa holesterola u krvi i drugih stanja koja imaju veze sa cirkulacijom, kao što su katarakta i dijabetes. Kvercetin je i antioksidantno i antiupalno jedinjenje i konzumiranje višanja na dnevnoj bazi može pružiti mnogo više od neophodnog unosa dnevnih vitamina. Naime, to može da pomogne u zaštiti od srčanih bolesti i problema sa cirkulacijom. Plod višnje je dobar izvor dijetetskih vlakana, koja se vezuju za masnoću u crevima i sprečavaju je da bude apsorbovana i da podigne nivo holesterola u krvi.

Višnje oslobađaju od konstipacije, dijareje i regulišu nivo šećera u krvi. Pošto višnje poseduju 1.6 g dijetetskih vlakana na 100 g, ova količina pomaže u procesu varenja, ali deluje i kao blag prirodni laksativ, jer dodaje masu stolici što olakšava prolaz kroz digestivni trakt. Pektin, tip dijetetskog vlakna koji se nalazi u višnjama, takođe pomaže u lečenju konstipacije i dijareje. Plod višnje pomaže u regulisanju nivoa glukoze u krvi, pa tako smanjuje rizik od metaboličkog sindroma.

Drvo višnje i njegova svojstva

Drvo višnje pripada porodici Rosaceae i raste pretežno u severnim klimatskim područjima. Ono pripada rodu Prunus kome pripadaju i kajsije, šljive, breskve i bademi. U okviru ovog roda nalaze se i grmašice, kao što je Prunus spinosa ili glog.

Dve najpoznatije vrste Prunus u Evropi i Zapadnoj Aziji su trešnja i višnja.

Za višnju se smatra da dolazi iz Male Azije i makedonske oblasti, ali je naturalizovana u mnogim delovima Evrope.

Višnja je za razliku od trešnje kraća, sa manje definisanim stablom, a grane su tanje i viseće. Višnja, takođe, za razliku od trešnje, proizvodi manje i tamnije plodove sa ukusom koji je više kiseo. Plod višnje ne može da izdrži dugo nakon što se ubere.

Drvo višnje ne raste u visinu više od 7 metara.

U današnje vreme, uzgoj višanja se obavlja na vrlo savremen način. Ovo drvo je prilagodljive prirode jer ga nalazimo u različitim regijama sa različitim karakteristikama kada je u pitanju klima i ostali uslovi.

Drvo višnje je otporno i uz lepu negu daje obilne plodove. Proizvodi se i uzgaja u razvijenim državama sveta. Rusija je i dalje jedan od najvećih proizvođača, ali ni Francuzi, Nemci, Englezi i Amerikanci ne zaostaju. Odgovor na pitanje zbog čega je to tako, jeste u višestrukoj iskoristljivosti ovog voća u industriji.

U poslednje vreme, Turska prednjači u proizvodnju višnje sa 450 tona u protekloj godini.

Gde je najbolje saditi drvo višnje?

Ovo drvo dobro uspeva na obronku ili padini koji su na južnoj strani ili na istočnoj. Pretpostavlja se da višnja može da izdrži temperaturu i do minus 35 stepeni. Ipak, kada krene da buja, odnosno kada uđe u vegetativni period, onda biva vrlo osetljiva na niske temperature, naročito na mraz.

Dobro zemljište za sadnju jeste ono koje je toplo, propustljivo i duboko.

U Srbiji su najpoznatije sorte višnje Meteor, Šumadinka, Keleris 16, Čačanski rubin, Oblačinska višnja, Španska višnja, itd. U Hrvatskoj, to su Favorit, Sokoluša, Amarela i Brač.

Najvažnija sorta u Dalmaciji je maraska.

Kako se sadi višnja – saveti

U stručnoj literaturi o sadnji i uzgoju višnje, ovo drvo se smatra grmolikim stablom jer raste na isti način kao i veći grmovi. Višnja će najbolje uspevati na nekoj blagoj padini ili na obronku koji je na južnoj, jugoistočnoj ili istočnoj strani.

Višnja se uzima kao rano voće koje može da se koristi u svežem stanju, ali se dosta i prerađuje. Kada proizvođač pronađe tržište koje je stabilno i kada se na tom tržištu obezbedi solidna cena otkupa, onda nema problema sa isplativošću sadnje i uzgoja. U razvijenim sistemima prerade višanja za džem, sok, rakiju, postoji velika potražnja za ovim voćem.

Prosečan prinos (na hektar) je oko 10.000 do 30.000 kg.

Kada je u pitanju temperatura koja je pogodna za uzgoj višnje, treba reći da ona u stanju mirovanja može podneti vrlo niske temperature koje prelaze i minus 30 stepeni. Ipak, kada krene vegetacija, višnja će biti osetljiva jer stablo može da se “prehladi”, a kora kreće da puca (zbog temperaturnih oscilacija).

Najosetljiviji period za drvo višnje jeste nekoliko nedelja pre početka cvetanja, kao i tokom perioda cvetanja. Ako se u tom periodu dogodi da temperature budu niže od minus 2 stepena, onda dolazi do oštećenja.

Nasuprot tome, višnja lepo podnosi veoma visoke temperature.

Zemlja u koju se sadi višnja treba da bude propusna zemlja, najbolje ilovača ili ilovačno-glinasta, a dobra je i peskovita. Najvažnija od svega jeste dobra drenaža jer višnja ne podnosi teško zemljište.

Neophodna minimalna vlaga koja je potrebna za uzgoj višnje jeste 650 mm ukupnih padavina za godinu dana. Kada se dešavaju sušne godine, uzgajivači moraju vršiti navodnjavanje.

Zemljište na kome planirate da zasadite višnje treba dobro da očistite od svih ostataka prethodnog rastinja. Zatim treba poravnati tlo i duboko izorati. Zemljište se đubri kalijumom i fosforom i to pre nego što uzorete, a potom ponovo dok tanjirate.

Oranje treba da bude najmanje na 60 cm jer je i koren stabla višnje na toj dubini. Najbolje je orati u julu i avgustu jer je tada zemlja potpuno suva.

Pre nego što se rešite da zasadite višnju, usitnite zemlju i poravnajte je.

Višnja se najčešće sadi u razmaku koji iznosi 5×4 m.

Sadnice birajte po sledećem principu: kvalitetne jednogodišnje biljke sa dobro razvijenim korenom i isto tako razvijenim nadzemnim segmentima. Oštećene sadnice odmah odstranite, a pre nego što ih zasadite, stavite ih da odstoje u mešavini stajskog đubriva (goveđeg), ilovače i vode.

Višnju je najbolje saditi u jesen. Ponekad se dogodi da sadnice koje su zasađene kasno u proleće loše niknu i da se ne prime kako valja.

Orezivanje višnje

Rezidba ili orezivanje višnje se radi i određuje u odnosu na starost voćke. Potpuno je drugačije orezivanje mladice i rezidba voćke koja već rađa plod.

Orezivanje se smatra jednim od najvažnijih postupaka u uzgoju višnje i mora se uraditi na ispravan način.

Rezidba višnje može se uraditi kako bi se polako formirala njena krošnja. Ova vrsta rezidbe se radi posle sadnje, tačnije neposredno pre nego što krene vegetacija u prvoj godini sadnice. Sadnica se mora skratiti na visinu koju želite kako bi izbile nove mladice, a to će u stvari biti prve grane buduće krošnje. Ako želite da postignete pravilan rast ovih primarnih grana (kada je u pitanju krošnja u obliku vaze) onda slobodno stavite pritke, kolje ili trsku.

Ako ovako pravilno orezujete višnju, dobićete lepo formiranu krošnju posle četiri, pet godina od sadnje. Krošnja će imati vazduha i dovoljno svetlosti, a to je primarni preduslov (jedan od) za dobar rod i kvalitetan plod.

Orezivanje višnje za dobar plod

Ova vrsta orezivanja se radi kada biljka stasa dovoljno da počne da prinosi. Uz pomoć ovog orezivanja, obnavlja se vegetacija i stvaraju se nove prirasle grane, pa drvo redovno rađa.

Kada se orezuje rodna višnja, onda se prvo sklone zakržljale i suve grane, a potom grane koje smetaju jedna drugoj ili koje su isprepletane. Naročito se to odnosi na samu unutrašnjost višnjine krošnje.

Višnja se mora orezivati svake godine ili svake druge godine. Sve zavisi od rodnosti i od prirasta.

Rezanje se može raditi u vreme mirovanja tokom zime, a to znači od kad počne da opada lišće, pa sve dok ne krene ponovna vegetacija. U našem kontinentalnom području, višnja se obično orezuje na samom kraju zimskog mirovanja jer su tada manje šanse da će biti izuzetno niske temperature. Ako se dogodi izuzetno niska temperatura, a već ste orezali drvo, onda to može delovati nepovoljno na sam presek.

Koje su bolesti koje mogu napasti višnju?

Prva bolest koju ćemo spomenuti je Blumeriella jaapii. To je parazit (gljiva) koji napada sve biljke iz roda Prunus, sem badema i breskve. Ovaj parazit pravi najveće probleme na višnji, tačnije na lišću višnje, a retko kad na plodu ili na peteljci.

Bolest i njeni prvi simptomi se obično pojavljuju na kraju maja meseca, ali se dešava da se i kasnije pojave. Sa gornje strane lista se pojave pege, vrlo sitne, ali mnogobrojne. Ljubičaste su boje.

Kako vreme prolazi, pege se povećavaju.

Sa druge strane lista se sakupljaju bele naslage. Lišće počinje da žuti i da otpada. Ako je jaka zaraza, onda drvo bude ogoljeno tokom jula i avgusta.

Najbolje je u početku sakupiti zaražene listove ispod stabla jer će to smanjiti infekciju. Ako to nije dovoljno, onda se uzimaju fungicidi. Najbolje je uraditi prvo prskanje uz pomoć bakra i to čim krene vegetacija. Na taj način ćete sprečiti i druge bolesti. Svaki sledeći put kada prskate gledajte da sredstvo ne bude na bazi bakra, jer ako je proleće hladno onda to može biti toksično po biljku.

Druga bolest je vezana za uvijanje i sušenje listova. Apiognomonia erythrostoma je parazit koji može da napadne i višnju i trešnju. Ako je proleće kišno onda se dešava ova bolest koja napada i mladice i listove.

Mladi listovi odjednom počnu da venu i da se suše i dobiju tamnobraon boju. Zatim se ti isušeni listovi izuvijaju i tako vise na drvetu tokom čitave vegetacije.

Kako biste smanjili infekciju, sakupite listove koji se nalaze ispod drveta i spalite ih. Posle toga upotrebite fungicid na bazi bakra, a za drugo prskanje neki organski fungicid. Smatra se da su tri prskanja u razmaku od 10 dana dovoljna.

Otkup višnje i cene

Ako gazdinstvo uloži oko 350.000 dinara na obradu i zaštitu (u pitanju je zasad na dva i po hektara), može dobiti 500.000 dinara po vagonu. U pitanju je otkupna cena od 100 dinara za kilogram.

Cena otkupa se uglavnom kreće od 70 do 100 dinara, s tim što je cena oblačinskih višanja uvek bolja.