Sibirski kivi – sadnja, uzgoj, sadnice

Kivi je voće koje se smatra izvanrednim izvorom C vitamina, te se pretpostavlja da je pak sasvim dovoljan jedan plod kivija dnevno, a kako bi se sasvim obezbedile neophodne potrebe organizma za pomenutim vitaminom C, odnosno za askorbinskom kiselinom.

Sibirski kivi je sasvim nova vrsta voća na našim prostorima, i naziva se i „mali ili mini“ kivi, a jer su mu plodovi nešto manje veličine, u odnosu na „standardni“ kivi koji je poznat u domaćoj upotrebi.

Šta je sibirski kivi i koje je njegovo poreklo i njegove osnovne osobine 

Aktinidija arguta (Actinidia arguta) ili sibirski kivi je voće koje potiče iz Azije, te pripada familiji Actinidiaceae, i predstavlja višegodišnju biljku koja je i drvenasta i istovremeno se ubraja u sortu „puzavica“.

Pored Actinidia argutae, postoje i vrste poznate kao Actinidia deliciosa i Actinidia chinesis, a sve se ove vrste karakterišu postojanjem „muških i ženskih jedinki“, odnosno postoje i razlike u tome da li je biljka muških ili ženskih cvetova, i tome se i pripisuje neophodnost sadnje i uzgoja i jedne i druge biljke, kako bi bila moguća njihova „samooplodnja“.

Sibirski kivi je svoj naziv dobio po tome što je vrlo otporan na nepovoljne vremenske uslove, pre svega na niske spoljašnje temperature, te se tako navodi da on može da „podnese“, čak i „ledene“ temperature od -30 ˚ C, po čemu se u osnovi i razlikuje od „običnog“ kivija. 

Kako izgleda plod sibirskog kivija?

Kako je ranije u tekstu i navedeno, sibirski kivi ima znatno manje plodove od standardnog kivija, te se njihova veličina često poredi sa zrnom grožđa (oko 2 ili 3 cm veličine), i karakteriše ga pak i odsustvo „dlačica“, te se on ne ljušti pre upotrebe.

Plod sibirskog kivija je veoma ukusan i sladak, ima „ljusku“ koja je tamno zelene boje sa nekada i primesom ljubičaste, dok je njegova stabljika drvenasta ali raste u vidu loze, i predstavlja jednu sortu biljke puzavice.

Unutrašnjost ploda „baby kivija“ ili poznatijeg i kao „koktel kivi“ i „bavarski kivi“, slična je kao i kod sorti kivija na koje smo i naviknuti, ali je pak sadržaj voćnog šećera u njemu daleko veći, i iznosi negde oko 20% (između 15% i 30%), te mu je ukus više sladak nego što je „kiselkast“.

Najpogodnije zemljište i klimatski faktori za uzgajanje sibirskog kivija 

Sibirski kivi je kao vrlo otporna vrsta, sve češće u upotrebi u Evropi te i u našoj zemlji, a sadnice se mogu nabaviti u bolje snabdevenim rasadnicima i posebno se mora povesti računa o njihovom razmaku sadnje, o podvezivanju, orezivanju i prihrani, o čemu će u kasnijem tekstu biti više reči.

Što se tiče klimatskih uslova koji su najpogodniji za uzgoj sibirskog kivija, to su umerena klima i osunčana mesta ili pak područja koja su „senovita“, te treba izbegavati baš i prevelike nadmorske visine, i sibirski kivi saditi ili u ravničarskim ili u brdskim predelima (oko 700 metara nadmorske visine bi bilo maksimalno područje na kome ova biljka može da uspeva).

Iako je kako je navedeno, sibirski kivi vrlo otporan na niske temperature, to se ipak i ne odnosi sasvim na njegove sadnice, koje su dosta osetljive i nije ih poželjno „izlagati“ mrazevima, ili ih pak saditi na mestima koja su vetrovita, hladna, bez sunca, ili na tlu koje je previše suvo i sasvim „ispošćeno“.

Zemljište koje je najpogodnije za sadnju ovog voća, treba da bude ili neutralne ili blago kisele pH reakcije, te da ima vrednost pH oko 5,5 do pH 7,0, te sa izvorom tekuće vode u blizini (ova voćka ne može se zalivati „ustajalom“ vodom, jer to doprinosi ranijem truljenju korenskog sistema).

Vrlo je važno da se zemlja u koju se sadi sibirski kivi pre svake sadnje dobro „pođubri“, a nekim kompostom odnosno organskim đubrivom, i da se „bira ono tlo“ koje je već prirodno bogato i/ili mineralima ili organskim materijama, jer sibirski kivi „ne voli“ zemljište koje je „siromašno“ i/ili je suvo i previše „ispošćeno i izrabljivano“ prethodnim sadnjama nekih kultura biljaka.

Sadnice sibirskog kivija – vrsta, cena i način sadnje 

Sadnice sibirskog kivija, relativno su skupe i jedna sadnica zavisno od starosti i kvaliteta, ima pak cenu od oko 1000 dinara, ali je daleko veći problem pronaći „plodonosnu sadnicu“, te i uspeti da se razazna da li je sadnica „muška ili ženska“, jer se biljke mogu razmnožavati samo ukoliko ima u sadnji i jedinki oba „pola“, jer je ovo voće takozvana „dvodoma biljka“, i to je bitno kod samog oprašivanja cvetova.

Naime, osnovni problem u tome kako se sadi sibirski kivi, predstavlja činjenica da neko ko nije i stručan i ko nije nikada sadio ovo voće, ne može da raspozna sadnice koje su ženske u odnosu na one koje su muške, a vrlo je velika verovatnoća da će dobiti sadnice istog pola, jer samo stručnjak može da proceni razliku između muškog i ženskog sibirskog kivija.

Predominantne su među sadnicama „ženske jedinke“, i najpoznatije vrste sibirskog kivija su anna (ananasnaya) – sorta koja se najčešće uzgaja i koja ima zeleno-crvenkaste plodove kojisu veličine šlive i koji su vrlo slatki i ukusni; ostale sorte su meader; geneva; issai; te poznata samo-oplodna i jedina takva vrsta sibirskog kivija – kens red, koja ima sasvim „uniformno“ crvene plodove.

Pored navedenih sorti, postoje i neke koje su manje zastupljene u sadnji u našim krajevima – red princess; „muške vrste“ – 74-32 i 74-46; te i sorte kiwai rouge; weiki; miss green; jumbo; kiwino kao i national arboretum 7; dumbarton oaks i sorta 74-49.

Kako se sadi sibirski kivi? 

Dakle, kada su nabavljene odgovarajuće sadnice i kada je utvrđeno pogodno područje za sadnju i za kultivisanje sibirskog kivija, najpre je potrebno obezbediti neku vrstu „oslonca“ ili potpore, za koje se sama i vrlo bujna „loza“ ovog voća može „privezati“, te joj se obezbediti nesmetan rast ili u visinu ili u širinu.

Ukoliko se sibirski kivi sadi za „kućnu upotrebu“, najpogodnije ga je posaditi uz samu ogradu ili pak ako se ovo voće sadi u plantažama, treba napraviti takozvane „pritke“ ili stubiće od drveta, te i drvene „merdevine“ uz koje loza biljke može da se neomateno „penje“ tokom svog rasta i buja u toku razvoja.

Sadnice sibirskog kivija se sade u duboke rupe (što je posebno važno kako bi se dobro „nahranio“ koren, kao i kako bi se sprečilo da biljka koja je u „punom rodu“ pod težinom plodova sama sebe „iščupa iz zemlje“).

Najpogodniji razmak za sadnju sibirskog kivija je oko 5 metara, a vrlo je važno da „nosači“ i/ili potpora za lozu biljke, budu visoki najmanje 1,5 – 2 metra.

Veoma je važno da se sadnice sibirskog kivija na vreme i kvalitetno i orezuju, najčešće u zimu i u leto (slično kao kod prave vinove loze), a kako bi se sprečilo „širenje lastara“, i povećala količina i kvalitet plodova.

Pored svega toga, bitno je da se sadnice dobro navodnjavaju, obavezno tekućom vodom, te da se i ne izlažu prolećnim mrazevima, jer im tada opada i suši se lišće, ili pak sami plodovi voća koji se formiraju baš lako otpadnu i „smrznu“.

Poznata je činjenica da jedan „muški kivi“ može da „oplodi“ i do šest ženskih jedinki, te je vrlo i dovoljna jedna sadnica koja je muška, na oko pet ženskih sadnica, a neki ratari su imali i iskustva da „običan muški kivi“, može da oplodi ženske jedinke sibirskog kivija; pored pomenutog načina razmnožavanja oprašivanjem cvetova, sibirski kivi se može razmnožavati i „pelcerima“ odnosno orezanim mladicama biljke“.

Prinos i komercijalna prodaja sibirskog kivija 

Nakon sadnje, plodovi sibirskog kivija se mogu očekivati u proseku za 3 ili za 4 godine, mada je i zavisno od uslova i kvaliteta sadnica, nekada taj period i duži, te se „pravi“ ili kvalitetni plodovi, mogu ubrati ili se naći u „punoj količini“, nakon vremenskog perioda od oko 6 i/ili 8 godina, a od momenta sadnje.

Jedna sadnica sibirskog kivija, može dati prosečno oko 50 kilograma plodova (mada se navode i primeri da je neka biljka „dala“ i do 100 kilograma plodova, ali su u pitanju vrlo retki slučajevi), a plodovi se ubiraju u mesecu oktobru i u novembru, i sazrevaju naizmenično.

Komercijalna prodaja sibirskog kivija u našoj zemlji nije zaživela, te se ova biljka najviše gaji ili kao ukrasna (ukoliko se kupi samo sadnica jedne sorte – muške ili ženske), ili pak kao vrlo zdrav i ukusan plod za ličnu upotrebu, te se zasađuje na manjim površinama ili pak u okviru dvorišta ili okućnice.

Zdravstvene prednosti sibirskog kivija i njegova upotreba u ljudskoj ishrani 

Kako spada u porodicu citrusa, kao i „obični kivi“, i sibirska varijanta ovog voća je najbogatija C vitaminom, ali pored toga sadrži i dosta fruktoze odnosno voćnog šećera, te biljnih vlakana, a pak koja su vrlo važna za pravilan rad digestivnog sistema (rastvorni pektin; nerastvorna vlakna su u kiviju – lignin i hemiceluloza).

Sibirski kivi je vrlo bogat vitaminom K, koji je bitan za rast i razvoj koštano-zglobnog sistema, i ko faktor koagulacije (učestvuje u pravilnom zgrušavanju krvi), te ima vrlo visoku koncentraciju kalijuma, kao intracelularnog katjona, koji je od vitalnog značaja, i za rad srca i bubrega, kao i za normalno sprovođenje nervnih impulsa i za snabdevanje organizma energijom.

Pored svega navedenog, sibirski kivi ima i visok sadržaj vitamina B-kompleksa, a posebno je pak bogat u količini folata (folna kiselina), i ima neke manje koncentracije mangana, cinka, vitamina E, magnezijuma i omega masnih kiselina, te se pretpostavlja da povoljno utiče i na brojne vitalne moždane funkcije, i da poboljšava san i misaone funkcije kod ljudi.

Sibirski kivi je važan izvor antioksidanasa odnosno biljnih flavonoida (kvercetin), a koji imaju i protivupalno, antiseptičko, antikancerogeno i antiagregaciono svojstvo (sprečavaju prekomernu agregaciju trombocita, te tako preveniraju stvaranje tromba i njegove brojne i potencijalno letalne komplikacije, među kojima je najozbiljnija plućna embolizacija).

„Ljuska“ i „meso“ sibirskog kivija, imaju visok sadržaj karotenoida, a koji su pak glavni supstrat za stvaranje vitamina A u ljudskom organizmu, a koji ima najznačajniji efekat na zdravlje i dobru funkciju vidnog aparata, odnosno ljudskog oka.